Umro Crnogorac, na žalost, i iz Vranja došao njegov drug
iz vojske sa porodicom, da se oprosti od svog dobrog druga
i prisustvuje sahrani.
U Crnoj Gori je običaj da se glasno oplakuje pokojnik tako
da se sa svih strana čulo naricanje o vrlinama, junaštvu, poštenju
i vrednoći Crnogorca. Vranjancu je stalno zapadalo za uho:
– Jao moj ‘tiću, šta ću ja bez tebe?
– Ode moj ‘tić!
– Gde ćeš ‘tiću moj?
– Ti si junačina bio ‘tiću.
Vranjancu ne bi nešto jasno, čudno mu je sve i prošaputa svojoj
ženi na uvo:
– ‘Bem li ga!!! Biće da ga sas praćku utepaše?