Sede dva Crnogorca u debeloj hladovini i ćaskaju o
svojim planovima kako da postanu bogati i ostatak
života provedu udobno u nekoj boljoj hladovini. Maštaju
kako to da ostvare. Da rade? Nije sigurno da mogu dobro
da zarade. Da igraju loto? Treba da odu u grad da kupe srećku.
Da se bogato ožene? Treba da se pokrenu kako bi našli takve devojke.
U toj diskusiji projuri seoskim putem neki besan džip, podigne
prašinu i od truckanja na neravnom kamenitom putu otvori se
gepek i iz džipa se razleti ogromna svota novca u krupnim apoenima.
Čudo nevidjeno.
Crnogorci i dalje mirno sede u debeloj hladovini i jedan od njih
kaže drugom:
– Eeee, dje je sad onaj vetar sa Rumije da dune i donese one pare?
Kad bi se to desilo, bili bismo baš bogati, očas posla.