Razvlači Fata kore za pitu a Mujo se vratio sa posla i zatekne
je u veoma inspirativnoj pozi.
Onako, blago nagnuta nad stolom, njiše kukovima, poželjna
g*za, suknjica se blago zadiže i vraća.
Ma, proradila Muji sva čula. Pridje Mujo, uhvati Fatu, zadigne
joj suknjicu do kraja i očas posla zadovolji svoje potrebe.
Pobuni se Fata:
– Bolan Mujo, zašto si toliko brzo uzeo ovo blago?
Još ni jednu koru nisam razvukla a ti gotov.
– Bona Fato, mogao bih ja to i mnogo duže ali, treba svakog trena da
dodje Haso, znaš, po onaj bicikl što sam mu obeć’o.
– E Mujo, nije trebalo da žuriš. Haso je već bio.
– Ma kada?
– Eto, nešto malo pre no što si ti doš’o.
– I koliko se zadržao?
– Šta ja znam. Možda jedno, rec’mo četiri kore.