Perica je stalno u školi na času zapitkivao učitelja ili
imao po nešto da doda kada ovaj govori i ometao nastavu.
Učitelj ga opominjao, molio, kažnjavao, slao kući, kod direktora.
Perica je i dalje ometao učitelja u radu. Učitelj nije više imao kud
i pošalje Pericu kod psihologa na razgovor.
Nakon nekoliko razgovora, psihologu uspe da ubedi Pericu da,
kad god ima potrebu da nešto kaže, u sebi najpre izbroji do sto,
i to će mu pomoći da se uzdrži.
Jednog hladnog i kišovitog dana učitelj je seo pored peći u uglu
učionice i ugleda Pericu kako miče usnama a da se ništa ne čuje,
i zabrinuto mu se obrati:
– Perice, jesi li dobro?
Perica nastavi, ovaj put glasno:
– Devedeset osam, devedeset devet, sto, gori vam džemper.