Mladi Bosanac oženio strastvenu ženu i nakon venčanja
se uselili u novi stan, u novoj zgradi.
Svake noći se iz njegovog stana u ljubavnom zanosu čuje
uzdisanje, cičanje, stenjanje.
Komšija koji ima spavaću sobu do njihove zazvoni na vratima
i zamoli Bosanca:
– Nemoj se ljitit’, ali, ne možemo da spavamo od vas dvoje.
Ili se malo obuzdajte ili stavi ženi krpu u usta da je malo utišaš.
– Hoći i izvin’te. Nismo znali da je toliko bučna.
Sledeće noći viče Bosanac:
– Komšo, jel’ vako dobro?
– Dobro je, dobro.
Druge noći opet će Bosanac:
– Ej komšo, a jel’ dobro?
– Jeste, jeste.
Treće noći isto pitanje i komšija popi*di pa se prodere:
– Ma vadi tu krpu, ceo komšiluk misli da mene je*eš.