Muž i žena nisu mogli da dobiju decu pa su se na sve

strane raspitivali kako mogu to da ostvare.

Obraćali su se lekarima, nadrilekarima i na kraju pitaju

popa šta da rade.

Posavetova ih pop da odu u manastir i zapale sveću.

To će im pomoći da ostvare svoj životni san.

Odu muž i žena u manastir, ispoštuju sve procedure i

zapale sveću kako im je pop savetovao.

Nakon nekoliko godina, sede muž i žena u dnevnoj

sobi, pijuckaju pićernce i posmatraju svoj „čopor“ dece

kako skaču i igraju se.

Ali, toliko ih ima da je kuća već pretesna.

Svake godine se radjalo po jedno dete.

Sada su opet zabrinuti. Kako to da zaustave?

Žena se trgne iz dubokih misli pa kaže mužu:

– Ljubavi, a da mi ipak opet odemo u manastir i ugasimo onu sveću?!!!