Krenuo Perica u školu čemu se baš radovao i od prvog
dana je marljivo radio, učio, trudio se ali, muke tantalove,
jako mu je teško išlo učenje.
Uključila se cela familija, pomažu svi, i brat i mama i tata.
Ali, ni makac. Matematika je Perici zaista zadavala mnogo muka.
Učili ga brojanje svi od reda, ali uzalud.
Rezultati su stalno izostajali, nikako da nauči.
I, konačno se jednog dana vrati kući presrećan i radostan
vičući još sa ulice:
– Mama, mama, naučio sam da brojim.
Mama, naravno srećna zbog njega:
– Odlično Perice. A do koliko si naučio da brojiš?
– Do pet.
– Hajde da čujemo.
– Dva, tri, četiri, pet.
– A gde ti je jedan?
– Pa, kod učiteljice u dnevniku.