Mlada Leskovčanka izašla iz škole, prozujala kroz grad i na
putu do kuće srela nekoliko drugarica koje su je pozvale na
kafu u obližnji kafić.
Mladost ko mladost, ne obazire se na vreme koje proleti u
lepom druženju i razmenjivanju pogleda sa zgodnim momcima.
Zaboravila Leskovčanka da treba da se vrati kući ili da se bar javi
roditeljima koji je iščekuju i brinu da se nije nešto dogodilo.
Usred prijatnog razgovora prenuo je zvuk mobilnog telefona i ona ciknu:
– Lele, zove me tatko. Alo!!!
– Kude si ti?
– U grad.
– Ajde dolazi doma, pet sata si u grad.
– Pa pijem kafu be tato.
– Pa na infuziju li ti gu davav?