Šeta plavuša svog psa dosta dugo, a napolju sneg,
hladno, desetak stepeni ispod nule. Mora da prošeta
psa pre spavanja a smrzava se.
U susret joj dolazi prijateljica i zastane da popričaju.
Usred prijatnog razgovora plavuša se obrati prijateljici:
– Izvini molim te, sada već moram da požurim kući.
Prijateljica se malo iznenadi što tako naglo prekida
prijatan razgovor, te je morala upitati:
– Zašto toliko žuriš? Baš je prijatno hladno, zdrav vazduh.
Odsutna plavuša snažno trlja ruke i ne odgovora.
Prijateljica će opet:
– A zašto toliko trljaš ruke, jel ti dobro?
– Ma jeste, strašno mi zebu ruke, zato i žurim, izvini.
– Pa zašto ne staviš ruke u džepove?
– Ne mogu. Rukavice su mi u džepovima.