Primio pop komšiju, velikog vernika na ispovest:
– Pope, grešan sam.
– Oprostiće ti Bog, ali pričaj.
– Vraćao sam se sa službenog puta i vidim devojku da stopira.
Primio sam je da je povezem da ne bi doživela neku neprijatnost.
Medjutim, ona je onako provokativno obučena, sve vreme zavodljivo
očijukala, trptala, dodirivala me a najviše od kolena naviše…
– Šta si ti uradio?
– Nagazio sam papučicu za gas, na prevaru saznao gde živi i
odvezao je kući.
– Ne razumem, zašto si onda grešan?
– U mislima pope, u mislima sam sve vreme je*o tu devojku.
– Da, da.
Može da se greši i u mislima i u stvarnosti a može da se
greši i nečinjenjem.
Za oprost svako veče da popiješ kantu vode.
– Ma šta pričaš pope? Ko još pije toliko vode?
– Vo, sinko, vo.