Piše otac koji se bavi poljoprivredom sinu pismo a sin se
nalazi u zatvoru, nevino osudjen.
U pismu mu se žali na teškoće koje ima:
– Toliko je tvrda zemlja ove godine da ne mogu motiku da
ubodem, a kamoli da obradjujem i sadim.
Voda mi je jako daleko da bar malo natopim da zemlja omekša.
Znam sine, da si ti ovde, pomogao bi mi.
Sin odgovara ocu:
– Ne kopaj nikako.
Tamo sam zakopao svo švercovano oružje.
Čekaj da izadjem iz zatvora.
Policija proverava sva pisma zatvorenika pa tako i ovo pismo.
Pošalju ekipu, prekopaju celo imanje i…. ništa.
Piše sin opet ocu pismo:
– Eto, sada možeš da sadiš šta god želiš.