Svakodnevno Piroćanac ide peške na posao i peške
se i vraćao.
Kuća mu je baš daleko od fabrike, gubi dosta vremena
da ode i da se vrati. Uzalud ga ukućani savetuju da ne
ide peške, uporno on to i dalje čini.
Vraća se Piroćanac jednog dana besan kao ris, psuje,
galami, lupa vratima.
Niko od ukućana ne sme da pisne dok se nije
ohrabrila njegova majka da ga pita:
– A bre sinko, kako se to ponašaš? Ili kazuj koje ti je
il’ se smiri.
– E majke. Pojeftineo autobus za pet dinara.
– Pa što te briga? Što si ti ljut?
– Epa, s’d manje uštedim što idem peške.