Imao Piroćanac nestašnog sina koji je stalno upadao
u nevolje.
Trčkarao mali pored nabujale reke, bacao kamenčiće i
oklizne se, upadne u reku i počne da se davi.
Srećom, naišao je hrabar čovak i bez razmišljanja skočio
u nabujalu reku, uhvatio malog za jaknu, izvukao ga na
obalu i poslao ga kući.
Ipak je bio preplašen pa je otišao u kafanu da se malo
smiri uz rakijicu.
Mali Piroćanac je u medjuvremenu stigao kući, ispričao
šta se dogodilo i otac odmah krene da pronadje spasioca.
Ušao je u kafanu, ugledao čoveka koji mu je spasao sina i
obratio mu se:
– Je li, ti si mi spasio sina od davljenja.
Čovek skromno odgovori:
– Jesam, ja sam ga spasio.
A Piroćanac će ljutito:
– A gde mu je kapa.